{"id":3341,"date":"2024-06-05T14:38:56","date_gmt":"2024-06-05T14:38:56","guid":{"rendered":"https:\/\/awb.rs\/program\/?p=3341"},"modified":"2024-06-05T14:39:50","modified_gmt":"2024-06-05T14:39:50","slug":"pedro-barateiro","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/awb.rs\/program\/pedro-barateiro\/?lang=sr","title":{"rendered":"Pedro Barateiro"},"content":{"rendered":"<p>Pedro Barateiro (Ro\u0111en 1979, Almada, Portugal) stvara kroz razli\u010dite medije, uklju\u010duju\u0107i skulpturu, film, performans, pisanje i crtanje. Njegov rad je fokusiran na dekonstrukciju zapadnja\u010dkih binarnih narativa. Imao je solo izlo\u017ebe u Kunsthalle M\u00fcnster (2023), CRAC Alsace (2022), Kohta (2022), Funda\u00e7\u00e3o Carmona e Costa, Lisabon (2021), Rialto6 (2021), P\/\/\/\/\/AKT (2020), Netwerk Aalst (2017), Basement Roma (2017), REDCAT (2016), Museu Cole\u00e7\u00e3o Berardo (2015), Kunsthalle Basel (2010), Kunsthalle Lissabon (2010), Lumiar Cit\u00e9 (2010), Museu de Serralves (2009), me\u0111u ostalim mestima.<\/p>\n<p>U\u010destvovao je na grupnim izlo\u017ebama poput Vilnius Biennial of Performance Art 2023, 13th Sharjah Biennial (2017), 20th SESC &#8211; Videobrasil (2017), 29th S\u00e3o Paulo Biennial (2010), 16th Biennale of Sydney (2008) i 5th Berlin Biennale (2008), i u muzejima i centrima poput M HKA, Palais de Tokyo, Funda\u00e7\u00e3o Gulbenkian, MAAT, Fondazione Giuliani, Le Plateau \u2013 Frac \u00cele-de-France.Njegovi performansi presentovani su u razli\u010ditim institucijama poput Centre Pompidou, L\u2019e\u0301cole nationale supe\u0301rieure des beaux-arts \u2013 ENSBA, Th\u00e9\u00e2tre de la Ville and Fondation Ricard in Paris, Teatro Rivoli in Porto, TDMII i Teatro S\u00e3o Luiz u Lisabonu,, me\u0111u ostalima. Editovao je nekoliko knjiga uklju\u010duju\u0107i monografiju How to Make a Mask, (Kunsthalle Lissabon\/ Sternberg Press), The Artist as Spectator, i Just a Wound (Documenta\/ Mousse Publishing). Barateiro organizuje doga\u0111aje i izlo\u017ebe u njegovom artist-run prostoru Spirit Shop.  2020. godine, zajedno sa grupom umetnika, inicirao je prvu asocijaciju vizuelnih umetnika u Portugalu (AAVP).<\/p>\n<p>&#8212;<br \/>\nLove Song  je rad koji se razvija sa tehnologijom i vezama izme\u0111u ljudskih i ne-ljudskih aktera, rad koji je u isto vreme i autobiografija i autofikcija, ali tako\u0111e i dokumentarac i esej. Rad istra\u017euje subjektivnost i poimanje promena koje transformi\u0161u individualno i kolektivno. Rad polazi od li\u010dnih perspektiva i iskustava da bi kasnije adresirao univerzalne tvrdnje.<br \/>\nLove Song polazi od Barateirovih tinejd\u017eerskih dana i njegove svesnosti &#8211; Takozvanog sopstva &#8211; Kao prostora gde su unutra\u0161njost i eksterijer u konfrontaciji, kao i slojeva koje uzburkavaju. Film preuzima primer umetnikovih roditelja, koji su se zabavljali najvi\u0161e kroz korespondencije, kao i romantizovanog aspekta njihove interakcije sme\u0161tene u kontekste kasnih 1960-ih u fa\u0161isti\u010dkom Portugalu, izme\u0111u imigracije (majka) i kolonijalnog rata (otac).<br \/>\nLove Song odbija bilo koju vrstu identifikacije. Zapo\u010det je kao audio rad, kao muzika za film koji se idalje stvara i koji \u0107e izrasti u ne\u0161to drugo. Rad je o konvencijama narativa i kako su manipulisane kapitalom. Povezuje Romanticizam i Kapitalizam i binarne sisteme podkrepljene biologijom i religijom, kako bi preispitao oblike proizvodnje i promene generisane tokom ekspanzija evropskih kolonijalnih imperija. Love Song poku\u0161ava da adresira upotrebe i zloupotrebe re\u010di \u201cljubav\u201d, i kako su prisvojene u neoliberalnim zapadnja\u010dkim dru\u0161tvima pod izvesnim kolapsom dru\u0161tvenih i prirodnih sistema.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Pedro Barateiro (Ro\u0111en 1979, Almada, Portugal) stvara kroz razli\u010dite medije, uklju\u010duju\u0107i skulpturu, film, performans, pisanje i crtanje. Njegov rad je fokusiran na dekonstrukciju zapadnja\u010dkih binarnih narativa.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":3339,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"image","meta":{"footnotes":"","_links_to":"","_links_to_target":""},"categories":[43],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/awb.rs\/program\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3341"}],"collection":[{"href":"https:\/\/awb.rs\/program\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/awb.rs\/program\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/awb.rs\/program\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/awb.rs\/program\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=3341"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/awb.rs\/program\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3341\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3342,"href":"https:\/\/awb.rs\/program\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3341\/revisions\/3342"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/awb.rs\/program\/wp-json\/wp\/v2\/media\/3339"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/awb.rs\/program\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=3341"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/awb.rs\/program\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=3341"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/awb.rs\/program\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=3341"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}